Počeci današnje «Galovićeve jeseni» sežu još u 1994. godinu. Oni su s jedne strane označavali dugogodišnju potrebu za afirmacijom života i djela Frana Galovića, a s druge pak veličanje kajkavske riječi i zavičajnosti uopće. Vodeći se takvim standardima, Gradsko poglavarstvo Grada Koprivnice iste godine donosi odluku o formiranju sedmeročlanog odbora za obilježavanje 80-te obljetnice djela velikog hrvatskog književnika moderne Frana Galovića.
Da se na «Galovićevu jesen» u samome početku računalo kao s dugoročnim i ambicioznim kulturnim projektom pokazalo se već 1995. godine kada organizacijski dio prelazi u udružene ruke Grada Koprivnice, Općine Peteranec te koprivničkog ogranka Matice hrvatske. «Jesen» je u samo godinu-dvije postala sinonim hrvatske zavičajne književnosti, vezujući uz sebe brojna eminentna imena domaće kulturne scene.

Od 1997. godine «Galovićeva jesen» redovito dodjeljuje nagradu za najbolje djelo zavičajne tematike, potičući tako književno stvaralaštvo. Pored toga, nagrađuju se učenici i njihovi mentori za literarna i likovna ostvarenja inspirirana Galovićem te za najuspjelije interpretacije autorovih tekstova.
Dolaskom novog milenija razmišlja se o novim zahtjevima publike, ali i o novim trendovima šireg kulturnog miljea, pa se odluka o razbijanju lokalno obojenih zadanosti «Jeseni» čini posve opravdanom. «Galovićeva jesen» se iz svoje isključivo zavičajne čahure prilično brzo i bezbolno transformira u festival književnosti u novim medijima, čiji je velik dio projekata situiran u «beskonačnu konačnost» Interneta, sa svim kreativnim potencijalima koje on pruža.

Festival je u rekordnom roku od samo dvije godine stekao sve preduvjete da postane vodeći urbani multimedijalni festival koji će trajati 365 dana u godini, što mu u hrvatskim okvirima – ali i šire – daje status inovativnosti. A to mu danas zaista malo tko može osporiti.