O GALOVIĆEVOJ JESENI

Slušala sam i čitala da se ljubav može istrošiti. Kao olovka ili gumica. I dok se troši ostavljati prljave tragove. Ili kao sapun. Ispočetka zamamno miriši, a na kraju se pretvori u tvrdu, suhu i raspucanu grudicu. Slušala sam i čitala da se ljubav treba njegovati baš kao i lice ili tijelo. Nisam zapamtila kad se od nje treba oprostiti. Već duže vrijeme ukazuje mi se jedna teista slika. Ona (ljubav) nemoćno leži, ja je uporno reanimiram. Ona i dalje ne pokazuje znakove života, ja je i dalje još upornije reanimiram. I to na kraju postaje grotesktno, nakaradno, neprirodno, ružno. Mučim ljubav koja to više nije, niti će ikada biti, umjesto da je sada na odru, zaodjenuta cvijećem i svijećama. I sveta, kao i sve bivše, prošlo, prohujalo, čiji smo naknadni opori miris i okus zaboravili, a zapamtili samo početni, onaj koji nas je zaveo i uveo u zamamni i čarobni svijet osjećaja..

Zar se moram buditi sama, usred ničega, s mobitelom koji vrišti. Zašto me ne bi budili nečiji poljupci pomiješani s glazbom koja mazi i uvodi u novi, sretniji dan. Zašto našoj ljubavi, našem terminalnom bolesniku ne bi osigurali «dobru smrt», što bi bio doslovni prijevod eutanazije sa starogrčkog. Nego je još mi, njezini stvoritelji, mučimo, guramo, tučemo, ogoljujemo kao divlja, pobješnjela zvijer koja trga plijen. I što je nelogično, iracionalno i neobjašnjivo kao i ljubav sama, još uvijek se nadamo. Nadamo se da ćemo nešto silom iščupati, da će iz nemani kao iz slavljeničke torte izroniti prekrasna muza, zavjet naše bezgranične i beskonačne ljubavi.
U našem vrtu je korov. A korov treba iščupati. Zašto se tome toliko opiremo? Zaplašeni smo kao djeca. Korov je kao zub, kao uporna i kronična zubobolja koju trpimo i hranimo analgeticima,ne želeći izvaditi zub, njegove bolne korijene. Kao mačka ližemo naše rane, ljubimo ih, kao što nam je mama ljubila koljena kad bismo pali kao mali i uvjeravala nas da će bol proći. I prolazila je. A ova ljubavna bol ne prolazi, nego se povećava kao neka cista, a mi se još uvijek nadamo da je benigna i da će isčeznuti, ispuhati se kao balon. .
Od danas odlazim i novu ljubav ti donosim.